Nikola Perišić, predsjedavajući Kolegija direktora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine te članovi Marko Jurišić i Saliha Đuderija učestvovali su na dvodnevnoj konferenciji o nestalim osobama koja je u Varšavi proteklih dana okupila visoke predstavnike vlada i organizacija civilnog društva iz Ukrajine te predstavnike institucija za nestale osobe i udruženja porodica nestalih iz zemalja bivše Jugoslavije. Konferenciju je u Varšavi organizovala Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP).

U nizu strukturiranih i detaljnih razgovora, učesnici Bosne iz Hercegovine ali i drugih zemalja jugoistočne Evrope objasnili su razvoj vlastitih procesa traženja nestalih, ističući strategije koje su se pokazale uspješnima i prakse koje je bilo potrebno prilagoditi kako bi postale efikasnije.

Predstavnici Ukrajine imali su priliku postavljati konkretna pitanja u kontekstu razvijajućeg ukrajinskog sistema, naglašavajući kako zahvaljujući iskustvima drugih država Ukrajina može dodatno unaprijediti sistem za evidentiranje nestalih osoba na kojem je postignut značajan napredak nakon ruske invazije na ovu zemlju.  

Konferencija je zaključena nizom dogovorenih principa:

• Države bi trebale nastaviti jačati svoje institucionalne i zakonodavne okvire kako bi se osiguralo da se sve nestale osobe identifikuju, bez obzira da li su civili ili pripadnici oružanih snaga i bez obzira na okolnosti nestanka. Ovo uključuje poboljšanje koordinacije između policije, pravosuđa, forenzičkih službi, matičnih ureda i svih drugih relevantnih institucija, kako bi specijalizirane institucije odgovorne za nestale osobe mogle djelovati efikasno i sveobuhvatno.
• Države bi trebale poduzeti korake za unapređenje i održavanje centralne, jedinstvene baze podataka o svim nestalim osobama. Ona bi trebala biti redovno ažurirana, dostupna svim nadležnim institucijama i, gdje je prikladno, porodicama, te sadržavati sve relevantne podatke, uključujući ante-mortem i post-mortem zapise, DNK profile, istražne dosijee i kontekstualne informacije. Ključno je razviti pouzdane AM/PM mogućnosti uparivanja podataka i primijeniti snažan softver za poređenje DNK unutar ovog sistema.
• Trebalo bi razviti, objaviti i redovno ažurirati sveobuhvatnu nacionalnu strategiju za nestale osobe uz sistematičan doprinos porodica, organizacija civilnog društva i svih relevantnih institucija.
• Takva strategija treba podržati razvoj efikasnog, na žrtve usmjerenog sistema upravljanja slučajevima, koji osigurava transparentnu komunikaciju s porodicama; treba ojačati nacionalne kapacitete u specijaliziranim oblastima poput forenzičke arheologije i antropologije, uključujući kroz centre izvrsnosti i obuke; te uspostaviti održiv, racionaliziran DNK laboratorijski sistem posvećen slučajevima nestalih osoba, uz podršku procesa akreditacije prema ISO standardima radi osiguranja kvalitete i pouzdanosti.
• Kroz dijalog s institucijama, udruženja porodica nestalih mogu osigurati da se čuju glasovi i poštuju prava porodica. Prateći pravne okvire i relevantne politike te međusobnom saradnjom, mogu ojačati zagovaranje i osigurati institucionalnu odgovornost.
• Države bi trebale osigurati da porodice dobiju dosljednu pravnu i psihološku podršku i da razumiju svoja prava. Porodice moraju biti potpuno uvjerene – kroz proces zasnovan na DNK analizi – u identitet predatih posmrtnih ostataka, te ih treba ohrabriti, kroz sveobuhvatan program edukacije i informiranja, da daju genetske uzorke i kontekstualne informacije radi podrške zajedničkim naporima da se pronađu njihovi nestali članovi.
• Porodice su glavni nosioci kulture i sjećanja: kultura sjećanja oblikuje se kroz institucije, zajednice i civilno društvo – a uspješna memorijalizacija se dešava kada ova tri segmenta sarađuju, bez umanjivanja autonomije porodica. Uključivanje svjedočanstava i perspektiva porodica u obrazovne i kulturne institucije osigurava prenošenje istine budućim generacijama.
• Porodice moraju biti neposredni učesnici u svakoj fazi procesa pravde. Temeljiti, dobro dokumentovani i sigurno sačuvani dokazi ključni su za utvrđivanje istine, posebno kada počinioci nestanaka pokušavaju iskriviti činjenice ili manipulirati narativom.

Govoreći na konferenciji, generalna direktorica ICMP-a, Kathryne Bomberger, istakla je da „državama trebaju skalabilni pravni, tehnički i operativni kapaciteti. To uključuje visokoprotočne DNK sisteme, baze podataka na nivou populacije, povećanje broja osoblja, brzu mobilizaciju resursa i pravnu mogućnost integrisanja međunarodne pomoći i ekspertize kada nacionalni kapaciteti budu premašeni“, te je pohvalila vlasti Ukrajine za napredak u ovom procesu. Također je naglasila da „porodice nestalih moraju biti potpuno uključene i informisane o naporima da se pronađu njihovi najmiliji, jer to osigurava transparentnost, a time i povjerenje“.

Ambasadorica Kanade u Poljskoj, Catherine Godin, naglasila je da je „rješavanje pitanja nestalih osoba ne samo humanitarna obaveza, već i temelj pravde i trajnog mira“. Iskustvo zemalja bivše Jugoslavije, rekla je, „pokazuje da je napredak moguć kroz saradnju, nauku i pristup zasnovan na pravima“.

Ukrajinski povjerenik za nestale osobe u posebnim okolnostima, Artur Dobroserdov, rekao je da je Ukrajina posvećena ispunjavanju obaveza prema porodicama nestalih i da je „uspostavila sistem sposoban locirati i identifikovati nestale civile i vojno osoblje. To uključuje koordinaciju rada svih relevantnih institucija, uključivanje porodica nestalih i primjenu savremenih forenzičkih metoda.“ Dodao je da je Ukrajina otvorena za učenje iz iskustava drugih zemalja, posebno onih koje su se suočile s velikim brojem nestalih usljed sukoba.